Poruke za Svjetski dan kazališta, 27. ožujka

Na Svjetski dan kazališta, 27. ožujka, u tisućama kazališta širom svijeta prije izvedbi čitaju se međunarodne i nacionalne poruke.

U našem hvarskom, najstarijem komunalnom teatru Europe, poruke su pročitane sinoć, na početku koncerta “Klasika u boci” Splitskog gudačkog kvarteta i udaraljkaša Borne Šercara. Upravo je njihova umjetnička suradnja u svojoj ideji i konačnoj realizaciji sažela misao velike glumice Helen Mirren: “Kreativni nagoni pisaca, dizajnera, plesača, pjevača, glumaca, glazbenika i redatelja nikad neće biti ugušeni, a u bliskoj budućnosti opet će procvati, ispunjeni novom energijom i novim razumijevanjem svijeta koji svi zajedno dijelimo.”

Do nekog sljedećeg susreta u kazalištu, organizator Grad Hvar u suradnji s partnerima projekta Savezom Platforma Hvar zahvaljuje publici i našim nadahnutim izvođačima.

MEĐUNARODNA PORUKA ZA SVJETSKI DAN KAZALIŠTA

“Proteklo je razdoblje bilo iznimno teško za izvedbe uživo, a mnogi su se umjetnici, tehničari i kazališni suradnici našli na kušnjama u profesiji koja je ionako ispunjena nesigurnošću.

Možda im je upravo ta uvijek prisutna nesigurnost omogućila da lakše prežive ovu pandemiju oslonivši se na svoju hrabrost i dosjetljivost.

Njihova je mašta u ovim novim okolnostima već pronašla nove domišljate, zabavne i dirljive načine komunikacije, dijelom, naravno, zahvaljujući i internetu.

Ljudska bića jedna drugima pričaju priče otkad su se pojavila na ovom planetu. Ta će prekrasna kultura kazališta opstati dok god budemo živi.

Kreativni nagoni pisaca, dizajnera, plesača, pjevača, glumaca, glazbenika i redatelja nikad neće biti ugušeni, a u bliskoj budućnosti opet će procvati, ispunjeni novom energijom i novim razumijevanjem svijeta koji svi zajedno dijelimo.

Jedva čekam!”

Helen Mirren

Prijevod s engleskoga: Vinko Zgaga

HRVATSKA PORUKA ZA SVJETSKI DAN KAZALIŠTA

Posveta glumcu

Biti glumac, znači biti dobrovoljni polaznik jedne škole koja se zove kazalište, čiji sam i sama oduševljeni polaznik, istraživač i pripadnik. Nadam se da tu “školu” nikada neću završiti pa i pod cijenu da me proglase lošom učenicom.

Biti glumac, znači bespoštedno se davati ne očekujući ništa za uzvrat. To znači, ne bojati se suočiti s novim, neistraženim, drukčijim. To znači prepustiti se izazovima koji će pokrenuti naše potencijale, razigrati našu maštu. To znači pomicati svoje granice i mijenjati se tako da iznenadimo sami sebe. Biti glumac znači, vješto mijenjati karaktere a ostati svoj. Upravo to, ostati svoj, nosi u sebi TAJNU koju svaki glumac sam za sebe i u sebi gradi čitavog života. Pokazivati se a ostati TAJNA. Ne doreći se! Trajati! Ali biti glumac znači i nastojati doseći najviše umjetničke standarde i ne ogriješiti se o kazališnu etiku u najširem smislu. I nije to tako nevažno istaknuti, upravo danas, kada svatko svakome radi o glavi i kada sve postaje važnije od činjenice da smo tu zato da osluškujemo istinu u sebi i oko sebe, da budemo hrabri, da ne odustajemo od suštine smisla bavljenja umjetnošću i da se ne damo lošim uvjetima bez obzira na okolnosti koje nas pritišću. Budimo gospodari pozornice, očarajmo publiku krikom, tišinom i svojim glasom kao najupečatljivijim i najmarkantnijim glumačkim sredstvom.

Ako se ponekad izgubimo u životnoj strci straha, nesigurnosti i traženja sebe, sjetimo se da smo stanari jednog doma kojem pripadamo a to je kazalište. Nadajmo se da ćemo na svom profesionalnom putu sretati samo darovite, pametne i dobre ljude, pa ako i ne bude uvijek tako suprotstavimo im se svojim talentom!Još nešto! Želim izraziti poštovanje i podršku onim kolegama koji nemaju tu sreću biti u stalnom angažmanu u kazalištu i koji unatoč nesretnim okolnostima i uvjetima svojim predanim radom upozoravaju na položaj glumca, danas.

Dragi prijatelji i kolege, neka sve vaše napore i umjetničke dosege prati onaj, za nas glumce najslađi zvuk, neodoljivi zvuk aplauza!

Branka Cvitković, nacionalna dramska prvakinja

Facebook
WhatsApp
Twitter

POVEZANO