Stari su Hvarani bili kulturniji od novih

Hvarsko povijesno kazalište, treće najstarije kazalište u Europi, a prvo komunalno, spomenik najviše kategorije i nacionalnog značenja za Republiku Hrvatsku, ove godine puni četiri stoljeća postojanja.

Izgrađeno je na prvom katu Arsenala 1612. godine i stoljećima je to ljupko, malo kazalište bilo u Hvaru središte društvenog života, a mnogi su glumci rado nastupali na njegovim daskama i zbog duha prošlosti i zbog bliskog kontakta s publikom. Posljednjih dvadesetak godina kazalište je zatvoreno i čitava se zgrada obnavlja. Radovi vjerojatno neće biti dovršeni u ovoj, obljetničkoj godini, ali na jesen bi ipak, u djelomično obnovljenom prostoru, trebala biti izvedena prva predstava i održana proslava, kako bi javnost imala prilike vidjeti što je do sada napravljeno.

Fatalno prizemlje

Dvadeset godina za spomenik najviše kategorije izvan funkcije i pretvoren u gradilište zaista je previše, unatoč ozbiljnim pripremnim radovima na sanaciji i konsolidaciji Arsenala, koji se počeo graditi još u 13. st., a završen je u 16. stoljeću. Međutim, dok potrebu sanacije uglavnom nitko nije dovodio u pitanje, posljednjih se godina u Hvaru − i na sjednicama Gradskog vijeća i na ulici − žučno raspravljalo upravo o budućoj namjeni “prizemlja” Arsenala i načinu obnove teatra, pa su se i planovi i prijedlozi nekoliko puta mijenjali. Suprotstavljena su mišljenja Grada i Muzeja hvarske baštine, u čijem je sklopu kazalište. Ravnateljica Nives Tomasović zagovara obnovu, ali i minimalne intervencije u teatru kako bi se sačuvao njegov povijesni duh. Arhitektica Ita Pavičić iz gradske uprave, inače koordinatorica projekta obnove, otpočetka je sklona intervenciji koja će zadovoljiti zahtjeve suvremene publike. Malo spori i osjetljivi radovi na sanaciji, koji automatski obuhvaćaju i arheološka istraživanja, malo papirologija, suprotstavljena mišljenja i na kraju nedostatak novca − učinili su da se povratak Arsenala i teatra Hvaranima otegne puna dva desetljeća. − Još krajem osamdesetih utvrđeno je da je Arsenal oštećen, da mu je statika poremećena i da će trebati poduzeti opsežne radove. Nakon što su dovršeni, već se sedam godina raspravlja o unutrašnjem uređenju, odnosno postavlja se pitanje vrednovanja zatečenog. Moj je stav da kazalište mora sačuvati i najstarije slojeve gradnje, te obnoviti se samo prikladnim materijalima jer je riječ o živom spomeniku. Kao muzealac, držim da materijalima poput laminata nije mjesto u teatru, a još manje u dizalu.

Suprotstavljene struke

− Čini mi se da netko od malog posla namjerno pravi veliki i držim da je, osim unutrašnje restauracije, trebalo samo srediti električne instalacije. Uz to, neki se elementi nisu smjeli baciti, poput scenskih dasaka i “matunela”, starih masivnih pločica na podu − kaže ravnateljica Muzeja Nives Tomasović, dodavši da Hvar, nažalost, ima nezrelu gradsku vlast, s Pjerinom Bebićem na čelu, koja pristaje na razne kompromise. Arhitektica Ita Pavičić, pak, potvrđuje da ima drukčije stavove od ravnateljice, ali to nije ni neobično s obzirom na njihove struke. − U svakom slučaju, Ministarstvo kulture, odnosno Konzervatorski odjel, prati radove i sada je glavni projekt restauracije koji je sadržan u osam knjiga gotov i ovjeren. Još samo moramo zatražiti potvrdu glavnog projekta, odnosno građevinsku dozvolu, i raspisati natječaj za izvođače. Neka tehnološka poboljšanja su nužna, kazalište mora imati grijanje, hlađenje, sanitarije i garderobu. Nećemo graditi dizalo, nego svojevrsnu platformu za prijenos tehnike na scenu, ali ona će biti ”skrivena” u jednom zgodnom kutu. Kazalište ne može biti muzej i ne može se danas u taj prostor dovesti sto ili dvjesto ljudi bez ventilacije, jer standardi su drukčiji nego prije 400 godina − kaže Ita Pavičić. Kraj posla ovisi o tome kada će Grad Hvar i Ministarstvo kulture osigurati novac, a trebat će još otprilike 12 milijuna kuna. Ipak, pokušat će se nešto pribaviti preko europskih fondova. Radoslav Bužančić, pročelnik Konzervatorskog odjela, veli da se upravo sastavlja “skraćeni” troškovnik s kojim će se do jeseni obaviti dio radova na unutrašnjem uređenju i kazalište otvoriti za proslavu. − Budući da sam konzervator, na prvom mi je mjestu vrednovanje takvog spomenika kao što je treće najstarije kazalište u Europi. Zato, izvana će biti sto posto originalno, a iznutra će se maksimalno sačuvati. Valja podsjetiti na to da je kazalište i u 19. stoljeću obnavljano dva puta, pa današnji izgled nije izvorni. Neke dijelove koji nedostaju nadomjestit ćemo ugledajući se na talijanska kazališta iz istog vremena, a elemente koje smo morali izvaditi, poput matunela, dat ćemo načiniti na isti način. Sva tehnika, klime i slično, bit će skrivena među gredama i na drugim mjestima. Meni je važno da se kazalište osposobi i za izvođenje predstava. To će uvijek biti manje, komorne forme, ali izvođači i publika moraju imati kakav-takav komfor − kaže Bužančić, dok iz Ministarstva kulture poručuju da se potpuno slažu s njegovim stavovima.

Nužni zahvati

Glavni projektant, šibenski arhitekt Tomislav Krajina, veli, pak, da je njegov posao praktički završen. Mnogo je prijepora bilo oko prizemlja Arsenala − raspravljalo se o muzeju, knjižnici i sličnim sadržajima, a on je sada, kaže, osmislio jedan multifunkcionalni prostor u koji je gradu lako uklopiti razne sadržaje. Što se teatra tiče, koristio se i talijanskim iskustvima jer su posljednjih godina u Italiji obnovljena mnoga stara kazališta. − S Bužančićem sam posjetio teatar La Fenice, koji je nakon požara od prije pet godina obnovljen, a dosta mi je koristila i projektna dokumentacija kazališta u Riminiju, koje, doduše, ima samo 200 godina, ali oni tek kreću u obnovu i koristili su se najnovijim spoznajama − kaže Tomislav Krajina. − O nekim zahvatima, poput protupožarne zaštite, ne treba ni raspravljati − u prvom redu treba čuvati i ljude i inventar. Nadalje, načinjen je poseban klimatizacijski sustav koji koristi morsku vodu. Sve ostalo, rasvjeta, zahodi, garderobe, koje će biti ispod pozornice, pa čak i foaje, bit će malenih dimenzija, kao i kazalište, ali mora postojati. Da su radovi dugo trajali, slažu se uglavnom svi naši sugovornici, ali i žele da kazalište, kad se konačno dovrši, bez problema radi sljedećih 400 godina. Doduše, pitanje proslave obljetnice prije nekoliko je dana posvadilo gradske vijećnike, a program još nije poznat niti je financijska konstrukcija završena.
Jasmina Parić

Zanemareni biser naše kulturne povijesti

U nedostatku arhivskih i materijalnih ostataka iz ranog 17. stoljeća, pretpostavlja se da je Hvarsko kazalište prvotno imalo renesansni oblik. Sačuvani interijer – pozornica i gledalište s ložama − potječe iz 1803. godine. Obnavljano i preuređivano, kazalište je današnji neobarokni izgled sačuvalo iz sredine 19. stoljeća. U europskim razmjerima rijetkost su i dvije sačuvane zidne freske − scenografije sa začelnog zida pozornice. •• Početkom 17. stoljeća, po uzoru na Italiju, kazalište u Hvaru seli se s javnih površina i pjaca u vlastiti prostor, a u njemu se izvode djela hvarskih književnika Hanibala Lucića, Mikše Pelegrinovića, Marina Gazarovića i Martina Benetovića, poput “Robinje”, “Jeđupke” te “Hvarkinje”.

Ča je pusti Globe teatar…

Da bi se stekao dojam o vremenu kad je Hvarsko kazalište osnovano, spomenimo slavni Globe teatar koji je u svojem prvotnom, originalnom obliku samo 13 godina starije od hvarskog. Ono je, međutim, stradalo u požaru 1613. i obnovljeno je nakon godinu dana, kad je Hvarsko kazalište bilo staro već dvije godine. No, Globe je već 1642. zatvoren, 1644. ponovno uništen te rekonstruiran tek u 20. stoljeću. Osim toga, kazalište u Hvaru je, za razliku od svakog drugog sličnog mjesta u Europi, bilo javno i otvoreno svima − i građanstvu i plemićima. Naime, vrijeme renesanse bilo je zlatno doba hvarske komune, u kojem je ta najmlađa od venecijanskih uprava postala jedna od najbogatijih i najrazvijenijih na jadranskoj obali. Hvar je kao pomorsko i trgovačko središte živio uljuđenim gradskim životom, u kojem su se i plemići i građani odijevali po onodobnoj venecijanskoj modi i govorili nekoliko jezika.
Iste godine kad je osnovano Hvarsko kazalište Shakespeare je napisao svog “Henrika VIII.”, filozof Francis Bacon objavljuje svoju prvu knjigu eseja, Galileo se bavi izračunima plime i oseke, Cervantes piše svoje “Uzorne novele”, a Jakopo Peri, tvorac prve opere na svijetu, intenzivno sklada.

Počast od 40 minuta?!

Četiristo godina Hvarskoga kazališta bit će dostojno obilježeno. Pri Ministarstvu kulture osnivan je radi toga počasni radni odbor, koji će 1. listopada na Hvaru organizirati simpozij o kazalištu, a vodit će ga teatrolog Boris Senker. Nakon toga će u kazalištu biti održan kraći, 40-minutni, ali vrlo zanimljiv program koji se već priprema, kazao je pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Facebook
WhatsApp
Twitter

POVEZANO