U organizaciji Jovana Brajovića i Hrvatskog društva pisaca ovogodišnje, 14. izdanje festivala književnosti Faro(pi)s bit će u cijelosti u znaku ponajvećega pisca s prostora bivše Jugoslavije i europski višekratno ovjerenoga autora bosansko-bošnjačkih korijena Dževada Karahasana.
U četri festivalska dana i noći o autorovu djelu svoje će reći čak 15-ak uglednih međunarodnih i domaćih kritičara, teoretičara, pisaca, prevoditelja… a autor će i sam čitati ulomke iz svog impresivnog pripovjedačkog, dramskog i esejističkog djela.
Program
-19. kolovoza 2015., u 21.00 na Trgu Škor
Portret Dževada Karahasana
sudjeluju: Almir Bašović, Dijana Hadžizukić, Fahrudin Kujundžić, Katarina Luketić, Tonko Maroević, Nikica Petković i Alma Sarajlić
– 20. kolovoza 2015., u 21.00 na Trgu Škor
Portret Dževada Karahasana
sudjeluju: Maike Albath, Vid Barić, Helmut Böttiger, Sinan Gudžević, Ervin Jahić i AndrijanaKos-Lajtman
– 21. kolovoza 2015., u 21.00 na Trgu Svetog Stjepana
Razgovor Dževada Karahasana i Tonka Maroevića
– 22. kolovoza 2015., u 23.00 na Trgu Svetog Stjepana;
“Sve što ti želim reći“
govore: Goran Matović i Irena Šekez Sestrić
Faro(pi)sove matineje
– 20. 8. 2015., Dominikanski samostan, u 12.00
Predstavljanje romaneskne trilogije “Što pepeo priča“ Dževada Karahasana
– 21. 8. 2015., Dominikanski samostan, u 12.00
Predstavljanje knjige pjesama “Lažne trudnice“ Zilhada Ključanina
21. 8. 2015., Dominikanski samostan, u 13.00
Predstavljanje dvojezične poeme “Zona tišine“ (Silenzonne) Nikice Petkovića
Odlike su Karahasanova djela modernističke i inovativne pripovjedne tehnike u kojima se miješaju žanrovske karakteristike, esejizacija i dramatizacija proze, kao i bogatstvo jezika. Iako prvenstveno, po vlastitom izboru, i angažmanu dramski pisac, Karahasan je ostvario najjače prodore u narativnoj i esejističko-memoarskoj prozi. Cijenjen i uspješan dramski autor, prije svega u zemljama njemačkog govornog područja, ovaj pisac, po mišljenju mnogih, dijeli u tom aspektu sudbinu jednoga od svojih uzora, Miroslava Krleže: kao i hrvatski pisac, i bošnjački spisatelj je fasciniran teatrom za koje je napisao veći broj priznatih drama, no njegova najsnažnija djela su ipak, čini se, romani i esejistička memoaristika.
Dževad Karahasan pripada kategoriji bosanskohercegovačih i europskih pisaca kojima je strana jeftina politizacija, književno-politički marketing i podilaženje izvanliterarnim trendovima.
Bilješka o autoru u fokusu 14. izdanja Faropisa
Dževad Karahasan (Duvno, 1953.), bosansko-bošnjački je književnik, dramatičar, esejist, romanopisac.
U rodnom je gradu završio osnovno i gimnazijsko školovanje. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne književnosti i teatrologije, a u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, branio je doktorski rad. Dugi niz godina učestvovao je u uređivanju sarajevske revije kao urednik za kulturna pitanja Odjek, te dramaturg u Zeničkom narodnom pozorištu.[1]
Od 1986-93. Karahasan je na mjestu docenta za dramaturgiju i historiju drame na Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje vrši dužnost dekana. Bio je glavni urednik časopisa za teoriju i kritiku umjetnost Izraz u Sarajevu. Od 1993. nakon odlaska iz Sarajeva zbog rata u BiH, živi u Grazu. 1994-95. godine gostujući je profesor naUniverzitetu u Salzburgu, 2001. u Innsbrucku, a u Berlinu od 2009-10. 1995. godine postaje stipendist DAAD Berlin, a 1995. i 1997. je lektor za za bosanski, hrvatski i srpski jezik na Odsjeku za slavistiku Univerziteta u Göttingenu. U akademskoj godini 2007/08. je stipendist naučnog kolegija Wissenschaftskolleg u Berlinu.[1]
Od 1993. radi kao dramaturg za pozorište ARBOS – Gesellschaft für Musik und Theater. Piše drame, romane, pripovjetke, eseje, historiju i kritiku teatra i učestvuje kao pozorišni reditelj. Njegovi pozorišni komadi igraju se u Austriji (Beč, Krems, Hallein, Eisenstadt, Salzburg, Villach, Klagenfurt), Njemačkoj (Gera, Erfurt, Berlin, Leipzig), Bosni i Hercegovini (Sarajevo), Ukrajini (Odesa), Češkoj (Prag, Hradec Králové, Brno), Kosovu (Priština), Poljskoj (Szczecin), Singapuru (Singapore Arts Festival) i SAD (Washington D.C.). Živi i radi u Grazu i Sarajevu sa suprugom Draganom Tomašević-Karahasan.
Bibliografija
· Kazalište i kritika. Svjetlost. Sarajevo, 1980.
· Kraljevske legende. Proza. Veselin Masleša. Sarajevo, 1980.
· Kralju ipak ne sviđa se gluma. Drama. Sarajevo, 1983;
· Strašno je vani. Drama. Sarajevo, 1984.
· O jeziku i strahu. Sarajevo, 1987.
· Model u dramaturgiji. Omladinski centar. Zagreb, 1988.
· Istočni diwan. Svjetlost. Sarajevo, 1989
·Východný díwán. Kalligram, Bratislava, 2007.
· Misionari. Dvije komedije. Svjetlost. Sarajevo, 1989.
· Stidna žitija. Roman. Bratstvo-Jedinstvo. Novi Sad, 1989.
· Stid nedjeljom. August Cesarec. Zagreb, 1991
· Kuća za umorne. August Cesarec, Zagreb, 1993.
·Dnevnik selidbe. Duriex, Zagreb, 1993.
·Loučení se Sarajevem. Mladá fronta, Praha, 1995.
· Al-Mukaffa, ARBOS. Celovec-Salzburg-Beč 1994.
· Povučeni anđeo, ARBOS. Celovec–Salzburg-Beč 1995.
· Šahrijarov prsten. Bosanska riječ, Sarajevo, 1996.
· Koncert ptica. ARBOS, Beč 1997
· Forme teatra kao artikulirana forma života (Herbert Gantschacher), Beč 2000.
· Noćno vijeće, Profil internacional, Zagreb, 2005.
· Gozba, ARBOS, Villach-Hradec-Salzburg 2005
· Dževad Karahasan – sabrana djela (Istočni diwan, Šahrijarov prsten, Sara i Serafina’, Noćno vijeće‘), Dobra Knjiga, Sarajevo, 2007;
· Izvještaji iz tamnog vilajeta. Dobra knjiga, Sarajevo, 2007;
· Sjeme smrti. Sarajevo, 2012;
Nagrade
· 1981. Nagrada “Veselin Masleša”, Sarajevo;
· 1990. Jugoslovenska nagrada za roman, Sisak;
· 1991. Književna nagrada franjevačke provincije Bosna Srebrena;
· 1994. Nagrada “Bruno Kreisky” za političku knjigu, Beč;
· 1996. Evropska nagrada za esej “Charles Veillon”, Pariz;
· 1996. Nagrada Stadtschreiber von Graz;
· 1999. Nagrada Herder, Beč;
· 2004. Leipciška književna nagrada za evropsko razumjevanje, Leipzig;
· 2010. Slovenačka Nagrada Vilenica, Vilenica;
· 2012. Počasna nagrada Nagrada Heinrich Heine Heinrich Heine, Düsseldorf;
· 2012. Goethe medalja, Goethe instituta, Düsseldorf;
Izvor OH
