Grad Hvar - Službene stranice > Obnova hvarskog kazališta

Obnova hvarskog kazališta
English version OBNOVA HVARSKOG KAZALIŠTA Opis radova tvrtke "Spegra inženjering d.o.o.", izvršitelja radova na obnovi hvarskog kazališta. OBNOVA NOSIVE KONSTRUKCIJE Hvarski Arsenal gradio se od 13. stoljeća. Isprva je to prizemna zgrada kao spremište za brod i njegovu opremu. Tijekom vremena doživljava značajne promjene u smislu korištenja prostora, ali i veličine zgrade. Ono što je za današnje stanje važno jest njegovo najbliže okruženje, odnosno prigradnje na njegov osnovni volumen, koje su nastale na sjevernoj, južnoj i dijelu istočne strane. Sa sjeverne strane, prema trgu, na mjestu ranijih prizemnica, kasnije je preuređen prostor za fontik, s ravnom terasom preko koje se ulazi u kazalište na prvom katu. Duž cijelog južnog pročelja i na sjeveroistočnom uglu i dijelu istočne strane grade se stambene kuće, prizemne ili jednokatne, koje se naslanjaju na Arsenal. Na taj način nastaje gradski blok koji u graditeljsko-konstruktivnom smislu postaje jedna cjelina. Promjene na samoj zgradi Arsenala značajne su i po volumenu, ali i po interakciji pojedinih dijelova nosive konstrukcije. Najznačajnija je svakako promjena koja nastaje izgradnjom prvog kata kada se unutar prizemlja, između uzdužnih zidova grade poprečni kameni lukovi na razmaku od oko 5,0 m. Paralelno s uzdužnim zidovima, a oslonjene na kamene lukove, postavljaju se drvene grede na međusobnom razmaku od 50-ak cm, kao grede poda prvog kata. Prostor kazališta koji zauzima istočnu polovicu prvog kata zgrade Arsenala ima gledalište dijelom smješteno na podu, a dijelom u ložama koje su izgrađene u dvije razine, u parteru i na katu. Cijela nosiva konstrukcija loža je izvedena od drva, i to stupova oslonjenih na podnim gredama, i dasaka kojima su pregrađene lože. Pod prvog kata loža izveden je kao roštilj drvenih greda, oslonjen na uzdužne zidove zgrade, drvene stupove između loža i drvene visulje koje nose rub pristupne galerije na prvi kat loža. Nosiva konstrukcija pozornice je drveni grednik postavljen otprilike 1,0 m iznad partera gledališta, oslonjen na istočni zid zgrade i prvi kameni luk do njega. Krovište je drveno, izvedeno kao roženički krov, negdje sa, a negdje bez pajanti. Zapadni dio krovišta imao je visulju s kosnicima koji su podupirali rogove. Kasnijim intervencijama ovaj nosivi sustav krovišta je promijenjen uklanjanjem kosnika i visulja. Istočni dio je izveden kao roženički krov sa ili bez pajanti, ali svuda bez visulja. Na dijelu iznad pozornice promijenjen je izvedbom dviju dvostrukih visulja, jedne uz istočni zid, a druge iznad portala pozornice, koje nose podrožnice i rogove. Nosiva konstrukcija poda tavana su drvene grede postavljene na svakom drugom paru rogova. Zbog toga nadzidnice prenose horizontalnu silu s para rogova bez vezne grede na par rogova s veznom gredom savijanjem u horizontalnoj ravnini. Posebnost stropnih greda u podu tavana iznad gledališta je u tome što se one ne naslanjaju izravno na uzdužne zidove, već su ispod njih, na udaljenosti od zidova do kojih sežu lože u prvom katu gledališta, postavljene kratke grede, oslonjene na zidove i odgovarajućim čeličnim vezicama i vijcima privezane za stropne grede. Dimenzije stropnih greda iznad kazališta nisu ujednačene, ali su, općenito, nedovoljnog poprečnog presjeka pa je njihov progib lako uočljiv. Istočna polovica poda potkrovlja, ona iznad kazališta, ima različitu visinu poda. Dio poda iznad gledališta je povišen, za razliku od preostalog dijela koji je niži. Vjerojatno je razlog u postavi donjih greda koje su oslonjene na zidove pa su se stropne grede morale postaviti iznad njih, što je dovelo do neujednačene visine tavanskog poda. 1.Unutrašnje skele 2.Priprema za injektiranje kamenih zidova OŠTEĆENJA NOSIVE KONSTRUKCIJE Prema materijalu od kojega su izvedeni pojedini dijelovi nosive konstrukcije razlikujemo kamene zidove i lukove, drvene grede u stropovima prizemlja i prvog kata, te drvenu krovnu konstrukciju. Oštećenja na kamenim zidovima i lukovima: Pukotine koje se protežu po poprečnim kamenim lukovima najizraženija su oštećenja kamene strukture Arsenala. Izvršena je numerička analiza trodimenzionalnih modela nosive konstrukcije za dijelove uz istočno i zapadno pročelje te srednji, razdjelni zid, na djelovanje vertikalnog opterećenja. Dobiveni prikaz deformacija i naponskog stanja kod modelskog ispitivanja, vrlo dobro se poklapa s oštećenjima u naravi. Poprečni kameni lukovi ugrađeni su naknadno između postojećih uzdužnih zidova, a pri izvođenju međusobne veze, koje su inače vrlo važne, jedva su uspostavljene. Na taj način poprečni kameni lukovi ponašaju se u prijenosu opterećenja kao okviri s lučnim podgledom. Radi okomitog pomaka tjemena luka, njegove gornje krajnje točke vodoravno su se pomakle prema sredini, otvarajući pukotine u gornjim dijelovima dodirnih ploha uzdužnih zidova i kamenih lukova. Isto tako, zidani dijelovi iznad lučnoga kamenog podgleda i horizontalne ravnine na vrhu zida popucali su na dijelu gdje je došlo do prekoračenja vlačne čvrstoće materijala zbog djelovanja negativnih momenata savijanja. Ta slika karakterističnih oštećenja prisutna je na gotovo svim lukovima.Na kamenom luku ispod srednjeg, razdjelnog zida u prvom katu na mjestu najvećeg tlačnog napona zbog njegove koncentracijena samu rubnu zonu poprečnog presjeka došlo je do pucanja kamenog bloka. Osim ovih oštećenja, na samom zidu prvog kata oko vrata u sredini raspona pojavljuju se pukotine koje slijede oblik rasteretnog luka, koje upozoravaju na popuštanje tjemene zone luka, što se poklapa s položajem najvećih vlačnih napona koji se u tjemenu toga luka pojavljuju i na modelu. Isto tako postoji i pukotina na spoju zida i sjevernog uzdužnog zida, uz isti uzrok i slabo međusobno povezivanje. Na spoju južnog i istočnog zida na zajedničkom bridu s unutrašnje strane postoji pukotina koja se proteže od vezne grede dvostruke visulje do poda pozornice. 1. Radovi na kamenim lukovima Na zapadnom pročelju postoje pukotine u tjemenu velikog kamenog luka, te na zidu sa sjeverne i južne strane tjemene zone. Ova oštećenja posljedica su prilagođavanja geometrije polukružnog luka potpornoj liniji koja se uspostavlja u zidnoj ravnini uz postojeće otvore na prvom katu, ali i mogućim prezidavanjima pročelja do kojih je došlo dogradnjom prvog kata. Oštećenja drvene građe: Oštećenja drvene građe ustanovljena su ispitivanjima na licu mjesta. Zbog osjetljivosti poda kazališta s obzirom na strukturu loža u parteru i na prvom katu, ispitane su sve drvene grede, i to na oba oslonca i u sredini raspona. Na taj način su utvrđena veća oštećenja, ponajprije gljivicama i kukcima, što je u velikoj mjeri oslabilo poprečne presjeke greda, čija je nosivost za propisana opterećenja i u punoj dimenziji bila upitna. 2. Izmjena metalne konstrukcije 3. Stepenice za drugi kat loža Preostale grede poda prvog kata u boljem su stanju, jer su te grede već ranije bile zamijenjene. Ipak, na velikom broju ovih greda registriran je napad kukaca, posebno naglašen u zadnjem polju uz zapadno pročelje. SANACIJA OŠTEĆENJA NOSIVE KONSTRUKCIJE: Sanacija pukotina: Sve pukotine su očišćene od svih raspucalih i olabavljenih dijelova kamena i morta, ispuhane komprimiranim zrakom i dobro navlažene prije reprofiliranja ili injektiranja. Pukotine na zapadnom pročelju sanirane su prošivanjem i injektiranjem s unutrašnje strane injekcijskim smjesama korištenjem prirodnoga gašenog vapna. Prošivanje se izvelo nakon injektiranja , postavom pasivnih štapnih sidara od RA 400/500 Ø 16 mm u prije toga izbušene rupe u zidu Ø 24 mm, dubine l = 95,0 cm. Rupe su bušene pod kutom od 45 stupnjeva prema licu zida, a križaju se u sredini debljine zida. Na nasuprotnu stranu sežu do udaljenosti od oko 5,0 cm od vanjskog lica zida. Nakon postave sidara, uz osiguranje središnjeg položaja u rupi korištenjem distancera, ista su se injektirala, injekcijskom smjesom koja osigurava potpuno prianjanje i vodonepropusnost, te štiti sidro od utjecaja okolnog ziđa. Tjemenu rešku između dva kamena bloka treba premostiti klamfom od nehrđajućeg čeličnog lima (Č 4170) debljine t = 5.0 mm. Povezivanje klamfe i kamena treba izvesti olovom. Pukotine na unutrašnjim poprečnim kamenim lukovima prizemlja sanirat će se prošivanjem pasivnim prošivima, na već opisani način, uz prethodno ispunjavanje pukotine komadima kamena odgovarajuće dimenzije u produžnom vapnenom mortu omjera smjese 1 : 3 : 9; bijeli cement : gašeno i odležano vapno: agregat veličine zrna od 0 do 2 mm. Svi dijelovi poprečnih lukova zidani kamenom, osim kamenog luka podgleda zidanog klesancima, injektirat će se prirodnim hidrauličnim vapnom Calx Romana. Pukotina u sjevernoj peti svoda na galeriji krajnjeg zapadnog prostora fontika (mjerno mjesto br. 8), sanirat će se prošivanjem, ugradnjom dvaju križeva štapnih sidra na već opisan način i injektiranjem pukotine Calx Romanom. 1. Pridržavanje loža Vertikalne pukotine na spoju svih poprečnih kamenih lukova i sjevernog i južnog uzdužnog zida najprije će se ispuniti komadima kamena u produžnom vapnenom mortu omjera 1 : 3 : 9, a povezivanje zidova izvest će se ugradnjom pasivnih prošiva na već opisani način, na vertikalnom razmaku koji je jednak debljini kamenog luka, dakle, na oko 75 cm. Na isti način sanirat će se i pukotina na spoju srednjeg zida u 1. katu i sjevernog uzdužnog zida, s tim što će vertikalni razmak štapnih sidra zbog manje debljine srednjeg zida biti oko 50.0 cm. Vertikalna pukotina u kutu pozornice na spoju južnog i istočnoq zida sanirat će se ugradnjom štapnih sidara od RA - 400/500 Ø 22 mm u prethodno izbušene rupe u zidu Ø 32 mm, dužine oko 2.5 m, na vertikalnom razmaku od oko 100.0 cm. Ugradnja štapnih sidra, kao i injektiranje izvest će se na već opisani način. Sidra će se ugrađivati u obje zidne ravnine. Samu pukotinu injektirati Calx Romanom. Pukotine na preostalim dijelovima zidova sanirat će se na već opisan način, ali bez ugradnje štapnih sidara, dakle, samo čišćenjem, zapunjavanjem odgovarajućim komadima kamena u produžnom vapnenom mortu ili samo injektiranjem ako se radi o pukotinama manjih dimenzija Ojačanja zidova i kamenih lukova: Osim sanacija pukotina, u zidovima će se, u razini obiju stropnih konstrukcija, izvesti sustavi uzdužnih i poprečnih zatega kako bi se povećala njihova sveukupna otpornost, posebno na djelovanje horizontalnog opterećenja. Svi čelični dijelovi predviđeni su od nehrđajućeg čelika Č 4170 (Prokrom 1). U podu 1. kata na uzdužnim zidovima, sjevernom i južnom, uz unutrašnje lice postavit će se plosno željezo 20 x 70 mm, dužine koja odgovara dužini zida. Povezivanje s uzdužnim zidovima na razmaku od oko 1.5 m izvest će se sidrima Ø 16 mm, postavljenim u rupe Ø 26 mm, i injektiranje smjesom Masterflow 928, uz dubinu sidrenja ls = 30 cm. Sidrenje na krajevima izvest će se ugradnjom sidrene ploče 250 x 300 x 20 mm, postavljene ispod vanjskog lica zida za oko 15.0 cm, na pripremljenu podlogu od sitnozrnatog betona, veličina zrna do 8.0 mm. Prolaz kroz zid izvest će se s 2 x Ø 30 mm. Spajanja i nastavljanja čeličnih dijelova izvest će se varenjem varovima 1. klase. Na isti način ojačat će se i poprečni zidovi; sjeverni, srednji i južni, ugradnjom istog čeličnog ojačanja kao i kod uzdužnih zidova. Njihova sidrenja u uzdužne zidove izvest će se s 2 x 2 x Ø 22 mm postavljenim u rupe u zidu Ø 32 mm, uz injektiranje smjesom Masterflow 928. Po dva sidra se postavljaju na gornjoj i donjoj strani plosnog željeza 20 x 70 mm. Na gornjoj plohi poprečnih kamenih lukova ugradit će se čelični profili 2 x Ø 28 mm, postavljeni uz završetke stropnih greda, u zasjecima 5 x 5 cm. Povezivanje, po cijeloj dužini ovih profila u zasjecima, s kamenim ziđem izvest će se epoksidnim ljepilom Concresive 1421. Sidrenje u uzdužne zidove izvest će se sidrenim profilima 2 x Ø 22mm, uz rupe u zidu Ø 32mm i injektiranje smjesom Masterflovv 928. Zbog aktivne pukotine na južnoj strani pročelja s unutrašnje strane postavit će se i dodatna čelična zatega 20 x 70 mm i sidriti u južni i sjeverni zid Arsenala, preko sidrenih profila 2 x Ø 30 mm i sidrenih ploča 250 x 300 x 20 mm, odnosno zapadni zid sidrima Ø 16 mm, na udaljenosti od oko 1.5m, na način opisan za uzdužne zidove. Visinski je treba smjestiti na mjestu horizontalnog vijenca koji se proteže iznad tjemena kamenog luka. U podu potkrovlja, na vrhu uzdužnih zidova ugradit će se čelične zatege 3 x Ø 30 mm, u prethodno izrezane zasjeke oko 5.0 x 5.0 cm. Njihovo sidrenje na vanjskim licima istočnog i zapadnog zida izvest će se preko sidrenih ploča 250 x 1050 x 20 mm, postavljenih ispod vanjskog lica zida za oko 15.0 cm, na pripremljenu podlogu od sitnozrnatog betona, veličina zrna do 8.0 mm. Povezivanje, po cijeloj dužini ovih profila u zasjecima, s kamenim ziđem izvest će se epoksidnim ljepilom Concresive 1421. Ojačanja, čelične zatege 20 x 70 mm, uz poprečne zidove u podu potkrovlja izvest će se u svemu prema ojačanjima u podu 1. kata. Kose završetke srednjeg i zabatnih zidova ojačat će se ugradnjom 2 Ø 25 mm na srednjem zidu, i 3 Ø 25 mm na zabatnim zidovima, u prethodno izrezane zasjeke oko 5.0 x 5.0 cm, na već opisani način. 2. Raster injekcijskih cjevčica Osim ovih ojačanja, zbog osiguranja vlačne zone u podgledu svih poprečnih kamenih lukova, potrebno je ugraditi plosno željezo 2 x 5 x 50 mm u dijelu luka koji se proteže od lijeve do desne četvrtinske točke raspona. Ojačanja će se ugraditi tako da se na udaljenosti od lica kamenih klesanaca od 10.0 cm u njihovom podgledu izvedu zasjeci širine 8 mm, a dubine 60 mm. U te zasjeke postavit će se limovi od nehrđajućeg čelika debljine 5.0 mm, i nakon toga injektirati epoksidno ljepilo Concresive 1421. Na samom podgledu zasjek će se zatvoriti korištenjem već opisanog materijala MAR GRIP 411 - ZB, debljine sloja od 10 mm radi izravnanja kamenog podgleda. Samo na srednjem kamenom luku, ispod srednjeg zida u 1. katu umjesto 2 vertikalna lima ugradit će se tri radi veličine vlačnih napona. Dva krajnja lima su kao i na ostalim lukovima, dakle, 2 x 5 x 50 mm, dok je treći, srednji lim 5 x 70 mm, a zasjek 8 x 80 mm. Budući da se radi o polukružnim limovima, njihovu točnu geometriju potrebno je snimiti na licu mjesta i po njoj izrezati limove, te ih varenjem, varovima 1. klase, međusobno spojiti i takve ugraditi u prethodno izrezane zasjeke. Osim ojačanja ugradnjom čeličnih zatega, sve zidove, uzdužne i poprečne, potrebno je injektirati. Za to će se koristiti, prema detaljnim uputama proizvođača, prirodno hidrauličko vapno za injektiranje Calx Romana. Radovi na ovom načinu ojačanja izvodit će se prema postojećim normama i standardima, koristeći potrebno iskustvo izvođača radova koje je u ovom slučaju izuzetno značajno, sve u dogovoru s projektantom, konzervatorom i nadzornim inženjerom. Treba navesti i potrebu prezidavanja svih dijelova kamenih zidova i lukova na kojima su ranije izvedena prezidavanja ili plombiranja u nekom drugom materijalu. To će se izvesti uklanjanjem postojećeg materijala, pripremom podloge i ponovnim zidanjem kamenim blokovima odgovarajućih dimenzija, koristeći produžni vapneni mort opisane recepture. Povezivanje novih kamenih blokova s okolnim ziđem mora se izvesti pravilnim zidarskim vezom. O dijelovima koji će se prezidavati dogovorit će se na licu mjesta projektant, konzervator, nadzorni inženjer i izvođač. Novi pod 1. kata: Prema rezultatima istraživanja stanja drvenih greda u podu 1. kata, donesena je odluka o zamjeni svih greda poda novima od hrastovine II. klase dim. poprečnog presjeka 18/22 cm. Radi uspostavljanja dovoljno krute vodoravne ploče, preko drvenih greda će se postaviti nove drvene lamelirane ploče KERTO - Q, debljine 69 mm, širine koja odgovara dvostrukom razmaku greda, što u ovom slučaju iznosi oko 100.0 cm. Ploče se sastoje od 13 slojeva furnira postavljenog u dva međusobno okomita smjera, što im daje sličnu nosivost u oba smjera. Povezivanje, sprezanje, ploča i greda izvodi se posebnim vijcima SFS WT - T - Ø 8.2 mm dužine 220 mm. Na modelima sprezanja izvedena su laboratorijska ispitivanja rezultati kojih su korišteni pri dimenzioniranju novih T-presjeka. Prije polaganja KERTO - Q-ploča, položit će se daske debljine 1.0 cm okomito na stropne grede radi podgleda stropa koji treba biti isti kao i izvorni. Međusobno povezivanje novih, lameliranih ploča radi homogenizacije pojedinih polja omeđenih uzdužnim i poprečnim zidovima, odnosno kamenim lukovima, izvodi se ugradnjom čeličnih trnova Ø 10 mm, od nehrđajućeg čelika dužine 20 mm, koji se upuštaju u svaku ploču u prethodno izbušene rupe Ø 10 mm, do dubine od 100 mm, uz Iijepljenje epoksidnim ljepilom Concresive 1421. Međusobno povezivanje pretposljednje i posljednje daske u svakom stropnom polju, zbog nemogućnosti ugradnje trnova, izvest će se limom od nehrđajućeg čelika dim. 80 x 600 x 6 mm. Dvije limene trake pod kutom od 90° križaju se na dodiru dviju dasaka i svaka je za dasku pričvršćena s 10 vijaka Ø 6 mm l = 60 mm za svaki krak križa. Takvi spojni križevi postavljaju se na udaljenosti od ~ 1.0 m. Na sličan način povezuju se krajnje daske s uzdužnim zidovima, čelični limovi 80 x 600 x 6 mm, ali sada s 19 vijaka Ø 6 mm I = 60 mm, samo što se u zid ne ugrađuju čelični limovi, nego, opet pod pravim kutem međusobno, odnosno pod kutom od 45° prema licu zida, sidreni profili Ø 12 mm, u rupe Ø 22 mm, dužine sidrenja 60 cm, od nehrđajućeg čelika i sve skupa injektira injekcijskom smjesom Masterflow 982. Isto tako se svaka daska na oba svoja kraja povezuje s obodnim, poprečnim zidovima, ili daskom iz susjednog polja. Povezivanje dasaka iznad kamenih lukova izvodi se, također, postavom ukrižanih limova 80 x 1200 x 6 mm uz 19 vijaka Ø 6 mm I = 60 mm za svaki krak križa. Povezivanje ovih limova sa štapnim sidrima Ø 12 mm vrši se preko punog čeličnog profila 20 x 20 x 150 mm, za koji se vare limovi i sidreni profili. Na križanjima limova kao i limova i sidrenih profila, spajanje se obavlja varenjem, uz kvalitetu vara 1. klase. Postavljanjem sidrenih profila u sve obodne zidove i njihovim vezivanjem za lamelirane daske, koje su i međusobno spojene, osigurava se povezivanje nosivih obodnih zidova s vodoravnom krutom plohom, što poboljšava ponašanje konstrukcije pod horizontalnim opterećenjem, odnosno pridonosi homogenizaciji cjelokupne nosive konstrukcije zgrade. Svi metalni dijelovi za povezivanje lameliranih dasaka međusobno i s obodnim zidovima predviđeni su od nehrđajućeg čelika Č. 4170 (Prokrom 1). Poseban problem vezan za zamjenu starih greda novima je konstrukcija loža u gledalištu kazališta koje su preko drvenih stupova oslonjene na podne grede. Zbog malih dimenzija poprečnog presjeka svih dijelova nosive konstrukcije loža, ali i potrebe njihova očuvanja u izvornom stanju, razrađen je način zamjene podnih greda novima, uz postavu i vezivanje lameliranih dasaka odgovarajućim podupiranjima poda 1. kata loža na postojećim ili novim gredama, te odgovarajućim vješanjima donjih dijelova nosive konstrukcije loža u parteru, kako bi se stare grede mogle ukloniti, a nove postaviti na njihovo mjesto. Plan potporne konstrukcije s elementima na koje će se oslanjati donji dijelovi, te s planom i redoslijedom zamjene pojedinih sekcija podne konstrukcije prikazani su na posebnim nacrtima s izvedbenim detaljima kojih se izvođač treba pridržavati. Novi pod potkrovlja: Postojeće grede poda potkrovlja treba potpuno osloboditi gornje oplate i slojeva poda potkrovlja kako bi se na licu mjesta provjerilo stvarno stanje drvene građe. Sada se može pretpostaviti, na temelju Stručnog izvještaja, da će se grede moći sačuvati uz odgovarajući tretman zaštitnim sredstvima protiv vlage i crvotočina. Ako stanje na licu mjesta bude nepovoljnije, odluku o zamjeni novim gredama će donijeti projektant, konzervator, nadzorni inženjer i izvođač. Kako će se postojeća krovna konstrukcija adaptirati ugradnjom visulje u polovici raspona, to će se i stanje u stropnim gredama jako poboljšati u smislu značajnog smanjenja progiba i napona. Zbog različitih razina dijela poda potkrovlja iznad kazališta, potrebno je stropnim gredama na nižoj razini poda dodati grede radi izjednačavanja visine. To je potrebno stoga što će se u oba polja poda potkrovlja izvesti horizontalna ukrućenja potrebna radi povoljnijeg prijenosa horizontalnog opterećenja na obodne zidove za oba smjera njegova mogućeg djelovanja. Podno ukrućenje izvest će se polaganjem drvenih platica debljine 4.8 cm u dva sloja, svaki pod kutom od 45° prema podnim gredama, a međusobno pod kutom od 90°. Obodna ojačanja povezana vijcima ili čavlima na dva sloja platica i podne grede čine zajedno, u svakoj polovici potkrovlja, zakovane nosače sposobne prenijeti horizontalno opterećenje u obodne zidove, ovisno o pravcu njegova djelovanja. Zbog potrebne dužine platica njihovi nastavci izvode se zasijecanjem platice u polovici njene debljine i umetanjem čeličnog lima 200 x 480 x 1.5 mm u obje platice, a međusobno spajanje izvodi se čavlima, na zapadnoj polovici potkrovlja, odnosno vijcima na istočnoj polovici potkrovlja. Ovo je potrebno radi očuvanja izvorne, oslikane žbuke na stropu kazališta. Ojačanje rubnih, pojasnih, dijelova izvodi se drvenim gredama 20 x 6 cm, koje se čavlima ili vijcima povezuju s križno položenim platicama i stropnim gredama. Priključak na obodne zidove i ovog horizontalnog ukrućenja izvodi se metalnim križevima i štapnim sidrima na isti način kao i u podu 1. kata. Osim toga, svaka stropna greda vertikalnim štapnim sidrom od RA - 400/500, Ø 19 mm povezat će se s uzdužnim zidovima. Rupa u zidu za ugradnju štapnog sidra neka je Ø 26 mm, dubine oko 80.0 cm, a po postavi štapnog sidra sve se injektira smjesom Masterflow 928. Radi povoljnijeg priključka horizontalnog ukrućenja poda potkrovlja iznad kazališta potrebno je i na južnoj strani uz istočni zid izvesti novi horizontalni dio. Tako će se istočno polje poda potkrovlja s dva horizontalna kraka, umjesto s jednim, mnogo povoljnije povezati na istočni, poprečni zid zgrade. Krovna konstrukcija: Postojeća krovna konstrukcija ima niz nedostataka, i tipoloških i u odnosu na stanje drvene građe. Prema računski provjerenim potrebnim dimenzijama poprečnih presjeka, ali i stanju građe, na licu mjesta će se pregledati svi dijelovi nosive konstrukcije i odlučiti o njihovu daljnjem korištenju ili zamjeni novom građom. Tu odluku će donijeti projektant, konzervator, nadzorni inženjer i izvođač. 1. Pogled na unutrašnje skele S obzirom na veliki raspon podnih greda od oko 12.5 m, i u najvećoj mjeri njihovim nedovoljnim poprečnim presjecima, projektirana je ugradnja visulje na svakom drugom paru rogova, koji su oslonjeni na vezne grede radi dodatnog oslanjanja veznih greda u polovici raspona, čime se jako poboljšava stanje u veznim gredama. Postojeće visulje i pajante zbog neodgovarajućih izvedbenih detalja zamijenit će se novima. Novi dio krovne konstrukcije su uzdužni stabilizacijski vezovi koji se izvode u obje krovne plohe, na uzdužnim zidovima, radi potpunog preuzimanja horizontalnog opterećenja od vjetra i potresa, na koji su i dimenzionirani. Stabilizacijske vezove čine nove uzdužne grede, dimenzije poprečnog presjeka 14/18 cm, postavljene na priključku pajante i roga, s kojima su povezane vijcima, tako da horizontalno opterećenje, uz pridržanje i poprečnih zabatnih zidova, prenose preko kosnika na uzdužne zidove kao vertikalnu i uzdužnu horizontalnu komponentu, dok se poprečna horizontalna komponenta prenosi i uravnotežuje u veznim gredama. Dimenzije poprečnog presjeka kosnika su 14/14 cm. Veza s uzdužnom gredom ostvaruje se čeličnim vezicama, debljine lima t = 6.0 mm i vijcima M - 14. Sljemenska podrožnica, dimenzije poprečnog presjeka 12/12 cm, na dijelu iznad pozornice kazališta, dok je na ostalom dijelu krovišta izvedena kao kliješta 2 x 8/12 cm, još je jedan novi dio nosive konstrukcije predviđen za poboljšanje uzdužne povezanosti svih parova rogova, ali i pridržanje srednjeg i zabatnih zidova u potkrovlju. Veza podrožnice i svakog para rogova ostvaruje se kliještima 2 x 4.8/14 cm. 2. Detalj izmjene nosive konstrukcije - pridržavanje loža Priključak štapova stabilizacijskih vezova za uzdužne zidove u visini podne konstrukcije predviđen je sidrenim stopama od čeličnog lima debljine 6.0 mm. Ove stope se preko armiranobetonskog (MB-20) sidrenog bloka odgovarajuće geometrije i sidrenih profila od RA - 400/500, Ø 14 mm, dubine sidrenja ls = 60 cm, povezuju s uzdužnim zidovima. Priključak drvenih štapova dim. 14/14 cm izvodi se vijcima M - 14. Na sličan način, preko sidrenih blokova i sidrenih ploča, povezuju se krajevi novih vodoravnih greda, postavljenih u spoju pajante i roga, za srednji zid i zabatne zidove potkrovlja. Svi novi dijelovi krovne konstrukcije predviđeni su od crnogorice II. klase, dok su spojni vijci i limovi od čelika kvalitete Č 0361, odgovarajuće antikorozivno zaštićeni. Pozornica: Radi rasterećenja kamenog luka ispod pozornice, projektirana je nova nosiva konstrukcija poda pozornice koja se sastoji od prostorne čelične rešetke, postavljene iznad kamenog luka, poprečnog presjeka 600 x 750 mm, sastavljenog od čeličnih pojasnih štapova 90 x 90 mm i štapova ispune 90 x 45 mm. Oslonci rešetke projektirani su kao čelična ploča dim. 200 x 700 x 8 mm, ispod koje je neoprenski podložak kako bi se smanjili mogući vodoravni pomaci od dinamičkih utjecaja. Na vrhu kamenog luka, kao podloga za neoprenski podložak, izvest će se betonski blok, dimenzije 10 x 30 x 75 cm, preko kojega će se opterećenje prenijeti na donju zidanu konstrukciju luka, osiguravajući dovoljno prostora ispod rešetke za njeno slobodno progibanje. Pod pozornice nose čelične traverze INP - 20 na udaljenosti od 56.0 cm, preko kojih su, u dva sloja pod kutom od 45° prema osi traverzi, postavljene drvene daske debljine 2.4 cm. Svi čelični dijelovi su od čelika Č 0361, propisno antikorozivno zaštićeni, a svi varovi kojima se spajaju dijelovi rešetke su 1. klase. Temelji: Istraživanja temelja zgrade Arsenala i sjeverne prigradnje (Fontika), izveo je Građevinski fakultet Sveučilišta u Splitu, Katedra za geotehniku, odgovorni geotehničar mr. sc. Predrag Mišćević, d.i.g., R.N. GEO 02/96 i 07/96. Prema izvještaju o istražnim radovima stanje temelja je zadovoljavajuće i oni nisu uzrok postojećim oštećenjima nosive konstrukcije. Sve pretpostavke po kojima je izrađena tehnička dokumentacija obnove nosive konstrukcije provjerit će se na licu mjesta odvijanjem svakog od predviđenih radova. Sva eventualna odstupanja od ovih pretpostavki evidentirat će se i prema potrebi, u dogovoru projektanta, konzervatora, nadzornog inženjera i izvođača, dogovoriti promjene predloženih rješenja.

OBNOVA HVARSKOG KAZALIŠTA